Vojislav Koštunica
Vojislav Koštunica je u Velikoj Srbiji. Izabran je za Premijera demokratskim putem
Biografija[uredi]
- Datum rođenja: Neobavešteni smo
- Mesto rođenja: Neobavešteni smo
- Partija: Neobavešteni smo (mada se priča da voli partiju pokera)
- Prebivalište: Neobavešteni smo
- Bračno stanje: Neobavešten
- Političko stanje: Neobavešten.
Muzička karijera[uredi]
Posle dužeg vremena bavljenja muzikom u andergraund klubovima, Vojislav Koštunica dolazi u žižu opšte popularnosti na leto 2000. godine i njegova muzika biva puštana u svim viđenijim birtijama i na salašima. Definitivni uspon njegove karijere označio je proboj na prvo mesto "Bilbordove" top-liste 24. septembra iste godine sa svojom hit-pesmom "DOSta, bre", kojom je prestigao dotle neprevaziđenog hitmejkera, kasapina i gurua hiperinflacije Slobodana Miloševića. Kulminaciju predstavlja održavanje velikog solističkog koncerta 5. oktobra na beogradskom Trgu Republike, ali pošto je publike bilo isuvše za Trg, video-bimovi bili su postavljeni i ispred zgrada Skupštine i Televizije. On je u mejnstrim vode doneo novi pravac, tzv. "legalistički rok" koji je u hipnotisanoj publici stvarao mešana osećanja - želju za momentalnim penzionisanjem ali i izlive agresije. Čak toliko da je i sam Milošević rešio "da se odmori i posveti vreme i pošteno ukradeni novac unuku Marku" ali tek nakon što je pepeljarom gađao Goricu Gajević. Osokoljen uspehom i brzonarastajućom bazom obožavalaca godine 2001. osniva grupu "The Kostunicas", temperamentne momke mačjeg izgleda, pogleda i hoda. Postava ove grupe obeležena je čestim promenama članova i njen jedini konstantni član bio je Koštunica. Grupa brzo izbacuje boemske hitove "Neću, neću revanšizam" i "Trešten neobavešten".
Atentat Atak na Đinđića[uredi]
Usledila su česta gostovanja na TV "Naplatna televizija Srbije" kao i kolaboracija sa čuvenim di-džejem Ulemekom. U proleće 2003. grupa snima svoj prvi visokobudžetni video-skot za pesmu "Oj, Đinđiću, sivi tiću" čiji su delovi snimljeni na egzotičnim lokacijama poput ulica Šilerove i admirala Geprata, kao i u mondenskom naselju Surčin. Ova, na prvo slušanje vesela pesma, podigla je dosta prašine posle smrti tadašnjeg srpskog premijera zbog svog dvosmislenog sadržaja. Od optužbi o eventualnoj umešanosti u atentat Koštunica se nije branio, već je otišao kod Tijanića da mu masira kurje oči i ljubi ga zavrat, a njegov kabinet je izjavio da je "Koštunica bio u Surčinu da bi dirao kurčinu kukuruz". U odbranu popularnog šansonjera ustaje i sam Tijanić koji se često oglašavao u medijima glasnim groktanjem.
Promena muzičkog pravca, odumiranje popularnosti i raspad benda[uredi]
Do prvih promena u sastavu grupe dolazi kada član postaje Dragan Maršićanin. On sa sobom donosi uticaje "gotik-metala", kako u zvuku tako i u izgledu i imidžu, najviše uz pomoć masnih crnih kesa ispod očiju. No, ovaj kurs se neće dugo zadržati jer je iz grupe prvo izbačen Zoran Šami, zbog narastajućih problema s alkoholizmom a ubrzo grupu napušta i Maršićanin prihvativši unosniju poslovnu ponudu da bude strašilo na vojvođanskoj njivi. No, vispreni Koštunica, premda dosta ganut, poziva u grupu Dragana Jočića, koji je svirao ceo arsenal instrumenata – od papagajki i klešta, preko francuskog ključa do krstastih šrafcigera i pajsera.Ali ubrzo dolazi do smanjenja interesovanja, gubitka tržišta u Crnoj Gori i na Kosovu, a i na scenu stupaju mlađi pevači interesantniji publici – pre svega Boris Tadić (bivši manjekenj, popularan i u Rumuniji gde često nastupa) i Tomislav Nikolić (vođa orkestra za pogrebe i sahrane, pisac poznate sevdalinke "Zlatan tepih a u njemu rupa"). Videvši da je Mišković odneo šalu, Voja se uortačuje s producentom Velimirom – Veljom Ilićem (koji je 5. oktobra 2000. pomogao u organizaciji Koštuničinog solističkog konjcerta) pokušavajući da spasi svoju niz klonju tonuću karijeru u nadi da će uspeti još malo da kraducka publike od svojih kolega pevača i papučara. Ali ovo se pokazalo kao promašena kapitalna invpesticija. Iznerviran neuspehom, magistar Ilić poziva ljude da demokratski polome par ambasada a on lično vija novinare oko neizgrađene beogradske obilaznice šutirajući ih i tvrdeći da "ko ne razume Guču će izede govnjavu papuču". Koštunj je pošten. Poslednja pesma koju grupa izbacuje pre raspada i vraćanja mandata marvi je "Lakše magarcu bez samar(džić)a" i nastavlja da postoji samo tehnički.2008.
Kontakti sa Šešeljem[uredi]
Vojislav Koštunica je kontaktiran od strane muzičke kuće "SRS rekords" koji smatraju da bi duet dva Vojislava (Šešelja i drKoštunice) "bio vaspvostvanjen i vaspvodat šivom svih svpskih tevitovija".
Suđenje u Hagu[uredi]
Iako ga Haški tribunal optužio za ratne zločine,posle čega je sam sebe uhapsio i isporučio su ga na prostoru republike Srpske(a ne SRBIJE) uhapsili i isporučile,on i dalje nije obavešten o tome.Iako ga ceo svet svakog dana gleda (Ah, kako me svi gledaju) putem malih ekrana kako se nosi sa troglavom aždajom američkih plaćenika,on i dalje nije obavešten o tome.
Poznati citati[uredi]
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Ja sam neobavešten”
“Da”